Polja zauvek

Ok, perfektuirali smo: jagode su sa šlagom i najukusnije su u Engleskoj, na Vimbldonu. Da bi srećnici koji uspeju da uđu u kompleks All-England Club-a  uživali u njihovoj lepoti, više od 170 000 jagoda dnevno svakog dana, tokom turnira, mora da se transportuje do devet vimbldonskih barova. Posetioci tada satima čekaju u redovima da ih kupe i da na toplom vimbldonskom suncu uživaju u tenisu, jagodama i neizostavnom šampanjcu.

Nemoguće je zamisliti Englesku bez Vimbldona a Vimbldon bez jagoda, šampanjca i vimbldonskih redova 😊. Crvene jagode su nagoveštaj svega lepog što nadolazi: leta, putovanja, avantura možda. Neki tvrde da su oni koji ih obožavaju hedonisti, suptilni ljudi, takorekuć prefinjene osobe. U jednom beogradskom bistrou vlasnici svoje mušterije pozivaju da dođu kod njih na hedonističku uživanciju kakvu nikada nigde doživeli nisu parolom: „Život je kao jagoda na šlagu.“ A ima i onih koji znaju da su jagode simbol ljubavi boginje Venere, kao i onih koji tvrde da ako nekome date jagodu da pojede iz vaše ruke ima smesta da se zaljubi u vas. Sva sećanja, radost, seta, sve ljubavi ovog sveta su moguće kad je crveno, a ja u junu sve vidim crveno. I Tejlor Svift peva  „Crveno“ (Red)... kaže voleti ga bilo je crveno, vatreno crveno:

Vatreno crveno!!! Tejlor zna.

Kažem vam, jagode & crveno bude romantiku, makar i tvrd orah bili.

Prolazeći gradom pored jedne knjižare slučajno sam pogledom okrznula naslov neke knjige u izlogu koji glasi „Crvena je za sećanje“ i samo od sebe, bez nekog voljnog upliva i napora, počela su da se otvaraju polja sećanja, mozak je sam ređao slike: sunčano je, beskrajno polje zrelog žita, Maksimus stoji na sred polja i rukom prolazi kroz klasje pšenice, sve je u slow motion-u. Konačno je pronašao svoj mir posle smrti i odlazi kući da se pridruži pobijenoj porodici, čiju je smrt prethodno osvetio, kao i ubistvo cara Marka Aurelija. Predivna slika tog polja je genijalna scena filma „Gladijator“, a njegov reditelj, Ridli Skot, zna kako da polja pretvori u sećanja. U svojoj glavi kadriram slike drugih polja: krupno preko gladijatorove ruke u žitu koji se talasa na vetru, vidimo cvetove crvenih bulki kao kontrast zrelom žitu.
Juni je na vrhuncu. Kamera se spušta na te nežne cvetove bulki iliti cvetove divljeg maka, koji su simboli ljubavi i smrti. Ljubavi jer je crveno, nežno i krhko <3 a smrti jer se još u grčko-rimskim mitovima cvet divljeg maka poklanjao mrtvima. Bulke možemo naći i na nadgrobnim spomenicima, jer su kroz istoriju bile simboli večnog sna. Cvetovi maka imaju i svoju pesmu, kanadsog vojnog lekara Džona Mekreja, koja je prerasla u najpoznatije pesničko delo na temu Prvog svetskog rata i postala svojevrsna himna Dana sećanja koji se obeležava u svim zemljama Komonvelta. Na dresovima engleskih premijerligaša i na odelima trenera nalaze se cvetovi crvenog maka koji simbolizuje ratno polje natopljeno krvju poginulih vojnika i koji se nose u čast sećanja na sve žrtve Velikog rata. U filmu, u mojoj glavi, slika polja crvenih makova lagano nestaje. Iz offa Marlena Ditrih peva Where Have All the Flowers Gone?" Zatamnjenje. Gde li su nestali svi ti cvetovi?

Nove slike sećanja otvaraju potpuno nov prizor. Prizor gvozdene kapije u Liverpulu koja je simbol najčuvenijeg polja jagoda na svetu, a iza koje se ne nalazi nikakvo polje jagoda, ali se tako zove. Tu viktorijansku kapiju i priču koja ide sa njom proslavili su Bitlsi svojom čuvenom pesmom iz 1967.god „Strawberry Fields Forever“, a koja se odavno smatra jednom od najvećih pop pesama svih vremena. Objavljena u februaru te godine kao dvostruki A singl, zajedno sa Penny Lane, odmah je osvojila srca obožavoca širom sveta. No, ta optimistična melodija pesme uopšte nije inspirisana nekom lepotom, već sumornom pričom detinjstva Džona Lenona i njegovim teškim odrastanjem u Vultonu, predgrađu Liverpula, pored dečijeg doma Vojske spasa koji se zvao “Strawberry Field“. Tužna priča Lenonovog odrastanja počinje nedostajanjem oca koji je, kao trgovac na moru, često bivao van kuće, i majke koja je dobila dete (Lenonova polusestra) sa drugim muškarcem, tako da je socijalna služba intervenisla i poslala Džona da živi sa njegovom tetkom Mimi u predgrađu Liverpula. Živeći pod strogom kontrolom svoje tetke, Lenon je pronalazio oduška tako što se tajno iskradao iz kuće i preskačući zid, odlazio da se u baštama sirotišta igra žmurke sa svojim drugarima. Jednom godišnje trčao je da sluša duvački orkestar Vojske spasa koji je na godišnjoj letnjoj zabavi svirao u bašti, u parku blizu kuće. Lenon je to prosto obožavao. Kako se i sam osećao napuštenim poistovetio se sa tom starom viktorijanskom kućom i siročićima koji su u njoj živeli, što je stvorilo neraskidivu vezu među njima.

Godinama kasnije, inspirisan svojim dečačkim doživljajima i geografijom svog detinjstva, Džon Lenon je napisao pesmu "Strawberry Fields Forever", dodavši S u Field, smatrajući da tako pesma bolje zvuči. I bio je u pravu, sa tim S polja jagoda su postala polja jagoda svih nas. Kuća je srušena šest godina nakon objavljivanja pesme i zamenjena manjim dečijim domom koji je radio do 2005. godine, kada je posle 70. godina sirotište zatvoreno, preostala deca prebačana u hraniteljske porodice a prvobitne zgrade porušene. Nekoliko njih je ostalo, uključujući i čuvenu  crvenu kapiju, pa i ako je mesto oronulo i napušteno, Strowberry Field je i dalje mesto hodočašča turista, posetilaca Liverpula i fanova Bitlsa. Džon Lenon je ubijen 8. decembra 1980. godine u Njujorku ispred kuće u kojoj je živeo. Nije nigde sahranjen, nema grob, kremiran je, a njegov pepeo je prosut po Central parku gde se nalazi memorijalni prostor  „Strawberry Fields“ sa spomenikom  u obliku mozaika. Od „Polja jagoda“ na početku života u predgrađu Liverpula do „Polja jagoda“ u Njujorku, gde mu je večna kuća, Džon Lenon je zatvorio krug.

It doesn't matter much to me.”

Nije moguće pričati o crvenoj kapiju „Strawberry Fileld“ i Bitlsima a ne misliti na Liverpul. Mesta i ljudi čine naša sećanja, a Bitlsi jesu sećanja onih koji vole njihovu muziku. Liverpul je poglašen za Evropski grad kulture, i pod UNESCO zaštitom je, i kao takav je kulturna baština svih nas. Sem Bitlsa, grad ima i svoj drugi zaštitni znak -Liverpul FC, jedan od najvećih fudbalskih klubova, ne samo Premijer lige, nego i na svetu. Taj fudbalski klub ima svoju himnu You'll never walk alone! i navijači Liverpula misle ona je najlepša fudbalska himna na svetu. Nju slušam sada kada završavam sećanje na Liverpul i na sva polja jagoda, žita i na sva polja snova i sećanja na kojima Džon Lenon počiva ...  „I will see you again... but not yet... Not yet!“

Walk on, walk on

With hope in your heart

And you'll never walk alone

You'll never walk alone

Walk on, walk on

With hope in your heart

And you'll never walk alone

Hej Džone, You'll never walk alone! ♫♪♬♫🕷️

JJB